Dajana Sabo
Odbljesak,
na trenutak me prišio za one sive tonove loših uspomena,
zaslijepio me udarcima poznatog parfema Nedostižnosti,
nedodirljivih granica, vezao za slijepoću u kojoj uživam,
jer tu ništa ne vidim, ništa ne osjećam
Udarac,
na trenutak me paralizirao i moje oči su pokleknule silini
utrnuća, suviše me boli i ne želim da prestane,
ovo plavetnilo neba me tako lako obori, tako me lako…
08 POEZIJA
ZBOG ČEGA SE SPOMINJATI NJE
Marijana Dokoza
Ne možete se spominjati ljubavi
Što rabimo je za opravdanje
Nemoći svoje!
A ako i postoji ljudsko biće,
Koji će smisao predati umnom poremećaju?
Strgnuti masku s lica
Bjesneći pred umorom
Promijeniti stvarnost…
PRIJATELJU INI
Pavao Martinis
Kada bi našao puteve života
u sveopćim ciljevima (ne) istinskih ljepota
kada bi vraćao unaprijed uspomene ruža
skrivajući se u zumbulima krvavih sunca istinitih suza,
ti vratio bi opet jutru budnost saznanjem većim
negoli si sretan ili tužan
a manjim od sutona bačenog u more nadajuće zore…
U KOJEM SI DIJELU NEBA
Marijana Dokoza
Tek mi je jutro donijelo san
Noć mi je misli krala
Na milo lice u koje sam gledala
Kada bi me obuzela čežnja za daljinama
To lice mi je kazivalo da su daljine koje ištem, toliko blizu
Da ih mogu dodirnuti!
Kako?
Ako zatvorim oči i pomiješam se s nebom!…
TVOJE LICE
Marijana Dokoza
Kad je bila sreća imala je sličnost jednoj ljetnoj večeri
Nosila je krunu od sjajnih zvijezda
Odjeću skrojenu od mjesečevih želja
Kad je bila sreća,
još u san je udarala.
Utopljena u nježnosti tih udaraca
Nije me htjela vidjeti iako je pored mene prolazila
Niti me okrivila svojom pojavom…