Kristina Rogić
Ostat će ti zlatna prašina
Na rukama
Od moga tijela
Otići ću; i ja, i ti otići ćeš
Pustit ćeš pticu koja bih ti pjevala
Jutrom da probudi te…
Pustit ćeš onu koja je i travu voljela…
I vlati, i noći……
08 POEZIJA
AKO ŽELIŠ
BIG BANG
SAN
Sve mu je mijenjalo pogled.
Izranjanje sunca iza oblaka.
Dodiri. Poljupci. Blizina daha.
Neizvjesnost. Jesen. Ponajviše
jesen. Jesen blizine i
opraštanja. Tišina u vrtu,
neobrane biljke, suho lišće,
mrka zemlja i san, san kojega
je sanjao o tom istom vrtu, o
vrtu u jesen kojega zbog
nečega ne može više vidjeti,
kojega tko zna zašto sada
može samo sanjati.
PEPEO OD NAS
ANĐELU
Ivica Smolec
(Prijateljici Maji Gjerek iz Koprivnice)
Lebdiš vječno u mojim mislima
kao bijela, prozračna sjemenka maslačka,
kao klica iz koje se u meni rađa ljubav,
prijateljstvo i nada. U čovjeka.
U život.
Ti niti ne znaš da sam pored tebe,
ti niti ne znaš da me čuvaš,
da si učvrstila moju vjeru u dobrotu…
BOSUTSKA PASTORALA
OKRAJKOM VIDNOGA POLJA
Mirko Popović
Ovdje s prozora tek ujesen svijetli Izabelino lice
Kao rijeka izdužena prema istoku
Po slikama, po kistu i njenoj zaustavljenoj ruci
Po rukotvorinama i obrisima radne sobe
Večeras su sjele debele sjenke. Otkrit ću vam
Tajnu – to je opet potonula u magline i
Svojevrsne tuge, u jesenje izohipse uplovila
Kao pustinjak u betonskoj pećini…