Miljenka Koštra
Oborenih glava suncokreti stidljivo hvataju sunca niti.
Dok lišće šušteći leti s grana oblačim rukav više.
Gledam kako ljeto napušta ravnodušnost krajolika,
mašem mu, za njim vičem: Hvala, vrati se u babljem ljetu.
Po prirodi; biljke klijaju, cvjetaju, venu,
a čovjek se cijeli život uči živjeti uz svoje…
Ponekad me moral koči
Vinograd
Ponekad, obično poslijepodne, kad se sve smiri i kad boje vani postanu prigušenije, Neri se čini da živi u nekom drugom vremenu, a ne u ovom sadašnjem.
Pjesme su
Dok su padale prve jesenje kiše