Kristina Rogić
U tvojem naručju
Kad bi zaspala…
Voda teče, ali ne čujem je
Krv mi kola venama,topla mi u prstima
Kako nepoznat osjećaj…biti živa
Na tvojim ramenima…kiša je oko nas
Kad bi se sklonila, skrila, uvukla…
Topao si poput moga tek oživljenog srca…
08 POEZIJA
MAHOVINA, LIŠĆE, MAHOVINA
MISIJA
STIŽE GOLUBIĆ
ROJENJE MISLI
JANICA DRAGA, BI TE NEKAJ PITAL
Ivica Smolec
Ak bi, Jana, z menuj zamuž iti štela,
nigdar onda nebuš podišala morje.
Al buš bormeš sak čas z jagli bažul jela,
ne bum zdaj povedal ono kaj je gorje.
Zanavek pozabi rinčice i čvarke*,
nigdar nebuš, mila, videla Pariza.
Al dok buš po zimi zbirala suharke,
hpoznala buš našu lepu hustu zbliza.…
GDJE SAKRIO JE OSMIJEH SVOJ
VRISAK GLASOVA NASLIJEĐA
Pročitala sam za vas: “SIMURG”, Stanka Andrića u izdanju Durieuxa 2005.
piše: Zvjezdana Saje
Ovaj autobiografski zapis je odrastanje i gradacija književnika od dječačke naivnosti do zrele mudrosti.
Slavonija je u srcu dječaka i muškarca, isprepletena u mreži slika koje čine život. Pripovjedač je dodirnuo obje narativne pozicije; ekstradijegetsku u kojoj je izvan priče i homodijegetsku u kojoj aktivno sudjeluje, tj. glavni je junak priče, a ujedno je promatrač koji nam posreduje priču o drugim ljudima ili događajima koji su ga zaokupljali tijekom dječaštva i mladosti. Prepričavanjem on umnaža pripovjedače pa se u ovom tekstu mogu vidjeti i druga gledišta. Mnoštvo bahtinovskih glasova koji se slijevaju u jednu svijest. Paralelizam pripovijedanja postaje jedno.…
SIMBIOZA
Jadranka Ivanović-Bolog
Dugo sam sanjala u dubokom hladu divovskoga drveća.
Ono me nije primjećivalo, a ni ja njega.
Živjeli smo bez svijesti o postojanju onog drugog, bez svijesti o samima sebi.
Bili smo simbioza jakog i slabog, pametnog i manje pametnog, gorostasnog i krhkog stvorenja, nekog stvorenja između nas.
A onda je došlo vrijeme munja i gromova i taj cijeli svijet je nestao.…