PONEKAD RAZMIŠLJAM

Sven Adam Ewin
Bio je, kažu, Veliki prasak,
Prije trinaest milijardi ljeta
I prođe samo jedan časak
I evo nas usred našeg svijeta!

Rodiš se, plačeš, rasteš, raduješ,
Učiš, radiš, tuguješ, ljubiš,
Ponekad sit si, nekad gladuješ,
Ponekad dobivaš, češće gubiš.…

više

DOK UMIRE ČOVJEK

  Vinko Pavić
Ovo tijelo više nema dodir stvarni
U njemu sam malen kao zrno žita,
Oglodali meso osvetnici kvarni,
Razderali dušu kao zvijer mahnita.

Vidim da bez jeke umiru i zvijezde
Što su nekoć bile ključ stoljetnom lancu,
Aveti i crvi tek bezbrižno jezde
Licemjerno plačuć u hajdučkom klancu.…

više

HRVATICA

Anđelka Korčulanić

Mariji Jurić Zagorki
Dok si ratovala za jezik i zemlju,
žene bez glasa, muškarce bez srca,
mišljahu, um se u hlačama nosi.

Po mjeri dičnih muževa krojen,
svijet ti je dugo prešućivao ime
i bistro vrelo misli u tvojoj kosi.

Ženski list čitam, a ne znam, draga,…

više

SONET ZAKLJETVE

Ivan Dobra Žirjanin

Mati Miši Kovaču

O, užasu, na vike prokljeti,
ča si moga najdražeg jedinca
iz srca mi ti poša oteti,
a bija mi lipši i o’ princa!

Sunce moje, lipotu i sriću
ubili su podibljali ljudi.
Sa’ u meni sve tice nariču.
Di si, Bože, dojdi i presudi!…

više

OTKINUTA RUKA

Dragan Gortan
Moj je otac volio Hrvatsku
Sasvim tiho i nenametljivo
Ne uvjetujući joj ljubav ničim

Četrdeset je i dvije godine
U tvornici stočne hrane nosio vreće
A za sebe bi rekao da je imao sreće
Jer iz djetinjstva… pamtio je i glad…

više