Iz kamena tvrda
najljepše riječi za tebe klešem,
s kreste vala odijevam se pjenom
i kad me ne gleda nitko,
uz pjesmu bure u granama bora
u osami do iznemoglosti plešem.…
Puhnem u krošnju, a s krošnje padne lišće.
Puhnem u drugu, padne i lišće drugo.
Treća me gleda pa lišće stišće, stišće,
Ali se nije mogla braniti dugo.
.…