Adolf Polegubić ………… 8. svibnja 2011.
navikao sam na tišinu
tako me snažno znala zahvatiti
da ništa osim nje nisam zamjećivao
ni raskoš krajolika
ni nasmiješena lica
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Adolf Polegubić ………… 8. svibnja 2011.
navikao sam na tišinu
tako me snažno znala zahvatiti
da ništa osim nje nisam zamjećivao
ni raskoš krajolika
ni nasmiješena lica
Kako nas pamćenje ponekad slabo služi …pamćenje i sjećanje na događaje iz bliske nam prošlosti, na ljude …odrasle, djecu …što su u besmislenim ubijanjima u punini života zaustavljeni?! Kako ponekad slabo pamtimo …kako ponekad nepravedno zaboravljamo …spočitava i autor Jerko Zovak, u kolumni objavljenoj na portalu sbplus. Mi pamćenje osvježismo, pjesmu pronađosmo, s Vama podijelismo …da se ne zaborave bijeli ljiljani!
BIJELI LJILJANI …Stanislava Čarapina /1930. Tomislavgrad- 2003. Slavonski Brod
/ Djeci poginuloj 27. svibnja 1992./
Jutros su ljiljani sneni,
ljiljani mladi, bijeli
kosom bezumlja pokošeni,
u snop pali i uveli.
Jutros su sve lopte probušene,
ispuhani prozračni baloni,
zlatokose lutke izgubljene,
niti jedan kliker da zazvoni.
Jutros su sunčane zrake
u ime palih ljiljana
rastjerale tamne oblake
i prostrle zlatno runo dana.
U razdoblju studeni 1991 . –rujan 1992. u gradu i okolici Slavonskog Broda,
od bombardiranja i granata poginulo je 28 djece u dobi od dvije do sedamnaest godina.
A koliko tek u cijeloj nam domovini?! Na vječni spomen im bili “Bijeli ljiljani” …
Marijana Dokoza …Dvorac tajni/2008.
Ljubavi posjeduju svoj stih
Uspomenu na liticama života
Samo je prazna bol stigla samo jednom
Najljepše ljubavi ispisane su u knjigama
Poželio ih je netko s one strane
Svima su rekle
Ovdje smo kako bi vam se dogodile…
Adolf Polegubić …..05. svibnja 2011. godine
dok znatiželjno motrim
na sabrana Goetheova djela
uredno posložena na bijelom regalu
pronalazim dodirnu točku
između Goethea i otkucaja sata
Goetheovo je vrijeme isteklo
njegovo se djelo
neće povećati ni za slovo
a kamo li za stranicu
KOLUMNA POVODOM
piše: Milorad Cifrek
–Bolje umrijeti u srcu Zagreba
nego u tmini vlastita doma!
Ovo su riječi naših istinskih branitelja što razočarani trenutnim stanjem u zemlji i osudom generala i cjelokupnog hrvatskog naroda, štrajkaju glađu do samoga kraja. Naša braća i suborci: Ivan Velički, Mario Biber – Genšer, Silvio Toth, Zvonko Lovrenčić, Željko Lončarević i Damir Jašarević, to nisu samo imena koja treba…
Dajana Sabo …28. rujan 2010. u 01,43
…i bit ćeš moj dnevnik, u tebe ću ispisivati
trenutke svog života,
potiho, nečujno
ušuljat ću te u sebe i zarobiti tvoje
postojanje u svom,
dotaknuti nebo i obećati mu da ću te vratiti
…i bit ćeš moja tinta, tobom ću
ispisivati obećanja dana nebu,…