Anđelka Korčulanić
Moja kuća puna je mora.
Cijedi se s krova, u loncu vrije,
izbija iz poda, kroz prozore
ulijeva se pa se smije, smije…
Oduvijek sam znala
na krevetu nasred sobe,…
08 POEZIJA
S JESENI
S jeseni smiri se svjetloNE BOJIM SE
ŠTO BIH (S TOBOM) DA SAM DRVO
Skrio teŠKOLA JAHANJA
Na stražnjeNA RUBU UTJELOVLJENJA I RASTJELOVLJENJA
Ruža Zubac-Ištuk
Izgubila sam sebe na rubu utjelovljenja i rastjelovljenja čovjeka,
pukotina u vremenu Judinim poljupcima pije snagu mjesečine iz
nedosanjanih očiju i prezrele zvijezde u njedrima odbrojava.
Osjećam kratkoću postojanja u svakoj stopi dana i žeđ života na
usnama poput ružine latice usnule u dječjem herbaru.…
Posadili me,
čuvaj me, Oče
… 
Pitam se, kažeš