Odjednom više nije bilo toga pogleda.
Razlio se Život iz
zjenica i stopio s nebeskim
Sada netko
usamljen sjedi kraj
poluotvorenih škura i
promatra mlaz zrelog meda
na škrtom prosinačkom suncu.
Nešto smo zavoljeli i ne
znamo prestati.
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Mirko Popović
Brat je bio stariji, pamtim
Devet je noćiju čini mi se zaredom
Užarenim očima više nego jezikom
Drobio riječi, a zaluđenost mu je
Za Veronikom dosezala točku ključanja
Brat me dok sam pokušavao zaspati
Prije nego izblijedi mjesec
Budio usred noći: Što ti hoćeš, mi smo
Suđeni jedno za drugo…
Robert Tomšić
Imao sam pa vagao, kao zlatar zlato.
Nisam cijenio, bio sam „građanski“ hladan.
Priroda je za mene bila prljava i siva.
Gledao sam kroz krivu dioptriju,
kao i većina mojih „prijatelja“.
Kada sam izgubio svu „gramažu“ zlata,
tada sam prvo osjetio bijes. Na druge!
Poslije sam skinuo naočale i progledao.…
Sven Adam Ewin …iz zbirke Zmijski car
Čitaš pjesmu. Pa opet potom.
A pjesma biva sve to tanja.
Da pri čitanju bliže stotom,
Već izliže se od čitanja.
Neku pak čitaš i po trista,
(Kao što ljubiš dragu ženu)
I dok je čitaš – ona blista,
Kao karneol u prstenu.…