PREOBRAZBA

Iz netom tiskane knjige:”POEME/Preobrazba/Sentimentalno putovanje
nakladnik VBZ 2017./urednik Drago Glamuzina

Sven Adam Ewin
ddd…                             V.
Sjedim kraj vatre. Ja, sâm sebi predak.
Ja, glavni lik u Knjizi Gorostasa!
I noktom, evo, urezujem si Redak,
Noktom, tvrđim od trzalice basa.

Tek s časa na čas (ili mi se čini?),
Da prema van mi istura se brada,
Uspravlja čelo… a u uleknìni,
Režanj mozga da naglo mi se brâzdā.

Mutno slutim: pripadam vrsti Ljudi.
Od slatke slutnje – srce mi zalupa!
Snažno zabubnjam šakama o grudi,
A eho vrati: – Culpa! Mea culpa!

Osluhnem… Ne znam što to znači! Osim,
Ako to nije dolazeća griža:
Da (skori Moćnik) već u sebi nosim
Zlokobnu sjenu iskrivljenog križa.

Zar u toj sjeni, izopćen od Boga,
Na tronu lažnom (u korteksu skritom),
U frontalnome režnju mozga moga,
Veliki već se kesi – Inkvizitor?

Zar žrtva sviju… zar ja (tako bijedan),
Koji od jačeg spašava se vikom,
Od svih manji, u svemu neugledan,
Da svima bit ću – sucem i krvnikom?

O, zar će moja vrsta odabrana,
Na križu raspet sve što zemljom hoda?
Na križu zar će, jednog strašnog dana,
Raspet i Savjest vlastitoga roda?

Dok fleš za flešom čudnih riječi slušam,
Evo, gledam (u filmu što se vrti):
Za tuđu bol – ledèno ravnodušan,
Ja uspinjem se piramidom smrti!

Kamo to stremim preko tijela tuđih,
Da tako srljam, padam, púžem, gmižem?
Da što sam bliže vrhu – sve sam luđi!
Da što se više penjem – sve sam niže!

Pa pitam skorog Krotitelja Vatre
(Motreći svoje duge, vješte prste):
Zar je moguće posve da se zatre
Samilost ove progonjene vrste?

Zar snaga jakih nije u sućuti?
Ili će sućut biti snaga slabih?
Preteška tema pa on mudro šuti,
A i da kaže – ne znam s time šta bih!

Ipak… zazebem! Zar ću jednom moći,
Dok gledam u mrak (ili si utvaram?),
Da sve te strašne oko mene oči,
Po volji gasim? I po volji stvaram?

Ja zar ću sudit’, očajan i zdvojan,
Ja zar ću sudit’ i zubu i broju?
Ja, tako ranjiv, tako malobrojan,
Ja, koji imam samo vatru svoju?

Zar nema mjesta za me i za zvijeri
U istoj kući? Dok se tako špotam,
U lice meni kao da se ceri
Buduća Farsa Sretnog Suživota.

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments