Žaklina Glibo
Ustaja’ u zore / iša na more / baca ješku / i moli’ more:
Daj mi ribu!
Samo, da im rečen / kako i ja mogu / ka’ i drugi judi / živiti po svomu!
‘nako… iz dišpeta.
08 POEZIJA
SILAZAK
Sven Adam Ewin
Sa Trona (desno Ocu), motrim povorku svetu.
Svi mašu. Kliču. Poju… Bacaju cvijeće… Eno:
Mršavi mladić jaše na bijelom magaretu!
Čujem: „Hosana!“ Plačem… jer gledam već viđeno.
Zazivaju mi ime. Više slušat’ ne mogu.
Dok svjetina u transu onirički mahnitâ,
Ustanem, stegnem kosti. (Ne nalikujem Bogu.)
Siđem. Pitaju: tko si? Kažem da Taj sam i Taj.…
RECEPT ZA PRSTE I PONEKO SRCE
ZADARSKA OGRLICA
Roko Dobra
SONET XI.
dok se ova mladost tvoga praha sjeća
lijepe će ti ptice sletjeti na njedra
da ti složnim pjevom rasterete pleća
a lađe će dignut visoko sva jedra
u plovidbi žustroj na bespuću snova
tamo gdje se alge na srebrnu tragu
sa zvijezdama sreću i gdje žig vjekova
ne ostavi mrlje na sunčevu pragu…
KNJIGA ŽIVOTA
AKO ZANOĆIM UZ MORE
A TI?
STIHOVI I FOTOGRAFIJE IVANKE CVITAN
Ivanka Cvitan, naša nova suradnica u rubrici Poezija
O sebi nemam puno za reći. Rođena sam 1961. u Splitu gdje i živim. SSS-informatičar, radim, 3 djece, objavila nešto 85-te u zajedničkoj zbirci “Ostaje mi poezija”, sad na portalu Strane i Svijet kulture, a inače na blogu i fb.
Pišem otkad sam naučila slova, inače sam znala i pamtiti, sad sve manje. Fotografiram najobičnijim aparatom (canon ixus 120 is), iz gušta, samouka, uglavnom mjesta koja posjećujem i prizore koji me ostave bez daha. Tako i pišem.
-O sebi nemam puno za reći, piše nam Ivanka Cvitan, naša nova suradnica u rubrici Poezija. Ih, nema puno za reći! Pa i ne treba više. Sve drugo će reći njeni izvrsni stihovi i prelijepe, majstorski urađene fotografije.
Dobro nam došla Ivanka, na stranice Hrvatskog glasa Berlin!…
