Momčilo Popadić-Pop
NESABRANI SONET
Dragom Roku
Zločesti za vazda, a zauvijek dobri,
vjerujemo malo jer smo puni nade
bjesomučne. Žice, gluposti, ograde
okružuju pamet. Da je biti kobri
sličan, znao bi po čemu otrov mrski
prosipati. Znao bi kako samoća
grkom čini slatka i nedužna voća.
Znao bi kako su i pitomi – drski!…