Anđelka Korčulanić
More je noću crni oniks –
dar mu drog odlučivanja,
u zoru selenit, mjesečev kamen –
čuvar naših lijepih sanja,
a onda se premetne tiho
u simbol nade, vodeni opal
sa svjetlucavim iskrama što ih nosi
žuđenoj obali svaki val.
More je dalmatinac jaspis,
utjehu u tišini pruža,
o vječnosti u kolijevci života
juljuška drevni zapis.
More je smaragd –
besmrtnost, mladost, proljeće..,
safir, dragulj u boji raja,
aventurin znan kao kamen sreće,
tirkiz što duhove mora i neba veže
u plavet kojoj ne vidiš kraja,
zeleni malahit i krizopras
kad olujno iz duboka grla
zapjeva na sav glas,
u vrijeme maestrala dragulj radosti –
lapis lazuli ultramarin,
talisman pod jastukom mornara –
kamen hrabrosti akvamarin
za dobro more i sretan put,
pred suton postane topaz
i ćilibar zlatnožut,
a kad umorno sunce na počinak zove,
kroz more crvenih rubina
u sigurnost luka lađe lagano plove.
More je dragulj.
Svi gorski kristali ne mjere se s morem
ni kad se ono za lunom povuče
i samo šarene oblutke
pred noge mi ostavi
šutke.