Ruža Zubac-Ištuk
Jutrima se more na prstima vjetra
iskradalo iz njedara zore.
Lice je krilo među hridine
i tiho, da ne čuju morske sirene,
poput djeteta plakalo.
Što ga je iz sretnog plavetnila…
08 POEZIJA
K´O DA JE JUČER BILO
Eno ga, puže,BITI KAO KNJIGA
Daj mi, Bože,TAKOREKUĆI
NE MOGU VIŠE
IZMEĐU PRVOG I POSLJEDNJEG PLAČA
Ruža Zubac-Ištuk
Nebom je teklo Venerino mlijeko, mlako i gusto.
Od njega se bjelasala noć umotana u crno ovčje runo,
pahuljasto meko poput dječje duše u rukama sna.
Na runu je ležao moj melankolični nemir
i uporno brojao izgubljene godine otrgnute od mene
s vidljivim kapljicama žuči i krvi,
a one mu izmicale među krijesnice i krila netopira.…
Sonntag, des Oktobers 27. Tag,
Babilonsko propalo je carstvo
Nema čuti istinske pjesme
Ako me pitate koje je mjesto