Ivan Babić
Došla si kasno
kao i ja
proljetnom stazom
na pola puta
isti je glas
no u njem klija
bit novo-navrnuta
08 POEZIJA
UMJETNOST STVARI
SE ČITAME JULIJANA
Nije pogrešno napisan gornji naslov, dragi čitatelji. Znači, čitamo se, a ispisan je na makedonskom jeziku.
OSMAN
piše: Stipo Lučić
Osman je bio zdrav sredovječni gorštak, seljak kakvih je bilo podosta po okolnim planinskim selima. Dobar, prostodušan, neiskvaren i pristupačan čovjek.
Visok, koščat i čvrst, kakvi su bili ljudi iz njegova kraja. Živio je seljačkim životom na padinama Sebešića u selu Sinokos. Neženja, ali ne svojom krivicom.
Upoznali smo se na jednoj vojnoj vježbi ondašnje Teritorijalne…
NJEGOVI DAROVI
DIJASPORSKA
IVAN BABIĆ JE S NAMA
tekst: Sonja Breljak
Ima li što ljepše nego kad jedna izvanredna suradnja dovede do druge, iste takve. Poput ove!
Ama, negdje u društvenim mrežama razmijenismo koje slovo, redak. Ponekad i ne treba više za prepoznati se, valjda je tu na djelu ono …da citiramo kratko, s mjesta sudara …“vrsta pozna vrstu”(SAE).
Uf, Bože sačuvaj, ne mislim se tu trpati u književnu (tek u duhovnu) ravan. Nije to ni moguće.…
PUT KOJIM SI OTIŠLA
PJEVOM SU KISTA
Roko Dobra
Ovaj sam put, evo, iz rukoveti od osam soneta, naslovljenog sintagmom „Pjev kista“, izdvojio sonet „Pjevom su kista“, inače, napisanog temeljem predloška slike iz ciklusa „SUNCE, VODA I ZEMLJA“ značajnog akademskog slikara Ivana Golca, rođenog u Gospiću 1971. godine:
Trebam li pitat: strši li što na slici
i zašto sada baš ovakva jeste,
ako je znakom svoje neke vrste
i svetost kreda u tvojoj perlici?
Slika je ova stablo u prilici
da mu šeširom mahneš i sa ceste;
raskoš je ona zanosne nevjeste
u dvorcu Lune* ili u ložnici ……