Anđelka Korčulanić
Gdje si vilo?
Pjevaš li zabranjenu pjesmu
pod zvonom Visibabe
ili tragaš za mrtvim Tethysom
u tamnoj odaji Meduze,
bistri gorski potoci što lome kamen,
jesu li za njim prolivene suze?
Gdje si se skrila?
Ne vidim te,
ali sa Svetog brda čujem ti glas
i srce u otkucajima Senjskog bila.
Čas mi se čini,
eno te pod krošnjom bora krivulja,
na Snježniku puhovom masti vidaš
nečija stopala puna žulja,
čas, eno te,
sirotim medvjedićima nosiš
košaru od pruća punu brkatih oštrulja.
Tražim te od Malog Rainca
do Velog Golića i Tulovih Greda.
Ti koja njedriš crnokrpice i oluje
i miješaš miris soli i pakline,
kakvom magijom u krasu me držiš
pa mi se otići nikako ne da?
Gdje si sad?
Šalješ li po buri pozdrave moru
s Hajdučkoga kuka
ili na Gromovači bijes neba
dočekuješ ispruženim dlanovima,
tko hoda Premužićevom stazom
i Kuginu kuću obilazi
u tvojim snovima?
Pokaži se vilo Velebita,
zakićena degenijom spusti se s Vučjaka,
zajaši sedlo, već je kasno.
Projezdiš li dulibom i prije mraka
mogla bi me dovesti u Krasno.
iz zbirke NA VIHORU LJUBAVI