Maja Šiprak
Tvoje sumnje bole
strahovi zebu
a bijegovi me tamniče
nacrtanim osmjehom
preko mojih usana
slatke riječi krijepe sujetu
ali ne mogu pečatiti dušu
slušam te kako ispovijedaš tuge…
08 POEZIJA
KUČKA
Jadranka Ivanović- Bolog
Kad se netko u sred žita kreće
tek onda se ono zatalasa,
tek onda znaš bio je tu cijelo vrijeme,
a šutio je kao kučka tek oštenjena.
Ipak od nje se ne trebaš bojati
jer boji se i ona tebe ,
u oči gledat ćete jedno drugome,
polje žita bit će mirno,
bit će zrelo ili još zeleno,
jednom bit će i pokošeno,
taj svjedok vašeg susreta…
…
ZBOG PJESME
U REGISTRATURI
Sven Adam Ewin
Prvo zapalim prozu. I prozu i svu njenu
Fabularnu strukturu (eksplicitnu do bola).
Pa potom poeziju: praznu i uvijenu
U sedamsto i sedam… plus sedam staniola.
I sve na stolu palim. Sve gori u plamenu.
Da ništa ne ostane – ja skidam se dogola.
Moj pepeo će vjetar otpuhati u trenu
I sav taj slatki nered: intimu s moga stola.…
JEMA BESID
NAŠA DJECA U DALJINI
ČUDO LJUBAVI
OČI ZEMLJE
PUT RAŠČIKE
POEZIJA JE OPET NA DJELU
tekst: Ivan Babić
Ovih dana, gledajući, prateći, upijajući energiju i snagu svega što se događa oko naših d(j)ečaka što trčeći za loptom osvajaju svijet, sjetih se svojega tate kako je krampom kidisao na kamen, na stijene što smo ih zvali – živci (pretvrdi, s dubokim korIjenom u našemu kamenjaru).
Snažnim, neumornim zamasima tražio im je “žilu” i postupno odlamao kružeći oko njih… evo, to je slika koja mi se vraća, koja mi se nameće dok gledam igru, borbu, okršaje, naših d(j)ečaka…