Dok jedva čekam da prođe
ova godina bolnih rastanaka
i ispraćam drage na duge staze
s kojih se vratiti neće…
bez predaha da se duša odmori,
tjeskobna a vrlo stvarna…
Ričice moje, nebeska sliko,
Kamen i sunce majčino mliko.
Prašnjava cesta i pogled s Klanca
Teški koraci konja vranca.
Starac za plugon, ledina tvrda,
Misečev pejzaž Sridnjeg brda.…
Ne, ne tražite me tamo, u uvelim sutonima gdje me nema
Živim u sjeni, na sjedom pramenu neshvaćene slobode
Razabirem misli dok umoran dan na odlazak se sprema
I gdje jesam, i nisam, ćutim krezubog trena nezgode i zgode
Dok jedva čekam da prođe
