Zvizdan ga ljeti peče,
jesenje kiše bore oblikuju,
mnoge zime zebao, a nikada ozebao,
on povijest ovog podneblja pamti,
izmoren nemirnim stoljećima,
ponekad tuguje,…
Bilo je to buđenje nesvjesno snage krvi,
Nesvjesno izvora nepoznatih osjećaja.
Krv je vrela kolala, vrila u svakoj mojoj pori,
Rušila barijere odgojem usađene
Ali ne i strah od onih koji sigurnost daju,
A očima vrebaju svaki korak…
Dnevni hod, žurba, neprestani (bes)ciljni hod,
postelju prostire utihla noć,
samo ulična lampa budna bdije
dok ispraća zadnjeg prolaznika,
dobro bi mu došao neki ugodan vjetar u leđa.…
Sven Adam Ewin Crtajući po stazi… na časak bješe stao,
Motreći što je bio na stazi nacrtao.
I sinu mu ideja!!! To kaza osmijeh škrti.
I pruži prst i reče: – Idejo, sad se vrti!