Dubravka Borić
Obloci, ča nebon burdižote,
skup’te mi se navr’ brda žiedna.
Do težoka Ivana mi svrolte.
Darujte mu dvo-tri dažja,
da maslini ne osuši cviće.
Od introde da mu bude sriće.…
08 POEZIJA
DI LETIŠ, GALEBE?
Dubravka Borić
Di letiš,galebe?
Po muoru išken ribice.
A ti, ribo, di ćeš?
Plivon bržije, da me galeb ne ćapo.
A ti , muore?
Mene ne pitoj! Vidiš da se igron srebruon,
da kaiće i brodiće gungulon.…
BURA III
Dubravka Borić
Po tri- četiri modre crte
pritvorile se u lava,
po juridu tutafuorca
priko mora, do drugega kraja.
Priskočedu škrape,
oblijedu rive,
ričedu, urličedu,
podižedu grive.…
PUTNICI
Marijana Dokoza
Slamam se pod svojom težinom,
Putnik sam u slijepoj ulici
I ne mogu osjetiti sve što osjećaš
Oprosti mi!
Mi ne možemo postojati
Gubi se sve pod mojim koracima,
Osvjetljujem ulice kojima prolazim,
Zapravo…, samo je jedna.…
FRANKFURT MIRIŠE NA KIŠU
Adolf Polegubić
gradove prepoznajem
po mirisu
a Frankfurt u travnju
miriše na kišu
i Majna miriše na kišu
BURA II
Dubravka Borić
Bura konol mete
od Duboc do Broča.
Prid metluon non dimi,dimi,
ko iz velega fumora.
Neka svak zno,neka svak vidi,
ko nojboje mete,
ko iz metlie tutafuorcu doje,
a ne gledo na perikule i šćete.…
PJESMA NEBU
Iz naše arhive …objavljeno 20. 03. 2011.
Milorad Cifrek (1956.-2011.)
Kad hladna oštrica
Kroz toplo tijelo
Put nađe
A miris vrele krvi
Do srca ti dođe
Srce tad ludo zaigra
Poludi čovjek
Kad igru Boga zaigra…
KALVARIJA
Adolf Polegubić
krvario si u tramvajima
u automobilima
na raskrižjima
na ulicama
opet Kalvarija
ostao si
čvrst i smiren
ZBOGOM
Marijana Dokoza
Još si uvijek hrana kojom utažujem svoju glad
Moja si bol i nemir,
Je li to bila ljubav?
Odabrala sam njega.
Zbogom moja ljubavi sa brežuljaka zelenih,
Ne znam postoje li toliko tužne riječi
Koje bi opisale svu bol i ovo stanje,
I primile suze koje me noćas obuzeše…
UMOR U STVARIMA
Marijana Dokoza
Tražim spas od nevjerojatno umornih stvari
U vrijeme kad se odmaraju i najtužniji stvorovi
Bilo bi nemoguće tražiti pjesme i note
Samo u mojoj svijesti rađene
Ne posjećujem noć, a zorom se budim
U sasvim tuđim svitanjima
Gdje se vijore tuđe zastave
Pod suzama srdaca umivene plaču…