stihovi: Ivan Dobra Žirjanin
slika: Mirjana Berka
Ka’ zaštrču misli vijugama puta,
‘oće li brod čekat, privezan za đigu,
‘oli će ga zanit nika nova ruta
di nećemo dilit ni radost ni brigu?
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
„I hoće li pri novom susretu opet naše duše
zadrhtati u tamnom sjećanju, da bijasmo nekad ljudi,
koji su se ljubili na nekoj zvijezdi, što se zove Zemlja.“ (A. B. Šimić)
Sven Adam Ewin
Bio je, kažu, Veliki prasak,
Pred nekih trinaest milijardi ljeta…
I prođe otad jedan časak:
I evo nas usred – našeg svijeta!
Ivan Dobra Žirjanin
Ki će mi povidat kojukor besidu
ako se otvoru vrata crne kuće:
je li bar bravinci još lizu po zidu?
i je li kâ maška prejinu još suče?
.
Ima li, zaboga, ikoga uza me
ki zna je li ruža jošće pušća kljice?
i je l’ joj ka’ fali ovo moje rame?
i ‘oću l’ joj ika’ pogladit latice?
Baren da pošaplje prijatelj mi niki
di je ruža moja i komu mrljuše?
Nide čuti nikog, nide traga viki;
samo glase slutin u dnu svoje duše.
Mrtve je skaline pokrila prašina,
a na mon ramenu – hladna je tišina …