Roko Dobra
Marinu Držiću Vidri
Moralo se more uzoholit pjenom,
a galebi, sretni, veselit nad Gradom
rodio kad si se i s kotorskom sjenom
izgubljena plemstva, s visokom ogradom.
Na stazi životnoj, maglom ovijenom,
Dunda ćeš Maroja, s rasipnim sinom,
rûk mu uzdrhtalih, dušom opijenom
žarkim dukatima, spojit s vječnim Rimom.…