Djoko Erić Ljeto i ja smo se voljeli
jako, ja njega više
čuo sam da je bolesno
nađem ga na izdisaju
slabo, umorno i tužno
kažem mu, kako si
ljeto ljubavi
a ono mi se nasmiješi…
Noć o kojoj smo sanjali
mantija je sveca nekog postala
sa očima dubljim od ponora
noć u kojoj smo se poznavali
kao Paris i Helena Trojanska
kao Napoleon i Jozefina…
Iza zaslona vremena – čovjek, hodočasnik, smrtnik. Rodi se, hoda i diše kroz magloviti talog prolaznosti. Sanja o životu i ravnoteži življenja u dubokim brazdama duha i tijela. Sni, oni mu dobro idu. A stvarnost?
Njeguje vlastite istine, svoja unutarnja svetišta i čuva ih kao…