UTJEHA

Iz naše arhive/ objavljeno 10.01.2016.

Sven Adam Ewin …Iz zbirke “Zmijski car”

Tek što se rodiš, tijelo nužno
Raste samo po ravnoj crti
I ne vraća se u se kružno,
Već ide ravno prema smrti.

Tek što progledaš…oko traži
Lažni podražaj (pa sve rjeđe),
Jer kako stariš, slatke laži
Tražiš s nutarnje strane vjeđe.…

više

HVALA TI, MAMA

stihovi: Dragica Šimić

Moja je tuga poput brda
Što baca sjenku na pridošle dane bez tebe
A moja radost
Što si skinula tešku košulju bolna tijela
Pretvarajući se u svjetlosno biće
Snažna je poput radosti rađanja.

Jer smrt promijeni sve, mama,
Otvori nove vidike, donese saznanja.

Rastavio nas je život
A teški hod tvojih stopala
Postajao je sve kraći i nemoćniji.

Pitam se, jesam li postala siroče…

više

LICE

Sven Adam Ewin

Moje je lice samo skica,
Koju svaki u sebi riše.
Ja sam pjesnik s tisuću lica,
Tisuću i još kojim više.

Ja sam i feniks i žar-ptica,
Pero i jaje u dnu niše.
Ja sam i minska poteg-žica,
I glava kobre što se njiše.…

više

U NEMISLIVOM KADRU

Mirko Popović

Učim li to čitati igru sunca
na zidu tihom blještavom bijelom
zagledan u simetriju davnih
boja jutra što zorno su
cvala u radost
učim li to slušati kako ispod prozora
trava šumori raste šapuće
i kad vedrinu uskoro iznenada zamuti
noćni kormilar olujno plešući…

više