piše: Božica Jelušić
Kao i sve ptice selice, i ja se pomičem s početkom zime daleko od gnijezda. Vuku me sive i plavkaste daljine, šume striborovske, jezera, tornjevi, sure stijene iznad oblaka, prokvašeni gobleni jesenskih travnjaka, brezika i topolika, s majurima i selima skrivenim u prodimljenomj pozadini. Kad vidim u visinama klinasti ideogram divljih guski, mašem im iz jurećeg automobila, kao bliskim porijateljima. Promakne neki dvorac na izbočenoj litici, prhne zastava, prođemo četiri države, i tek prije samoga cilja utonem u san. Dotrajala baterija, premda ne i radoznalost za svijet i njegov šaroliki vrvež. Kad sutra otvorim oči, što ću prvo ugledati?
Sretan put! I piši nam draga Božica …gorimo od radoznalosti …otvorivši oči, što si prvo ugledala?! (Uredništvo)…