Gdje si vilo?
Pjevaš li zabranjenu pjesmu
pod zvonom Visibabe
ili tragaš za mrtvim Tethysom
u tamnoj odaji Meduze,
bistri gorski potoci što lome kamen,
jesu li za njim prolivene suze?
Gdje si se skrila?…
Ivan Babić Jutro. Na zidu zebe sunčani
sat. Zrnca mraka pod
kapcima. U kutu sobe u
paučini lagano se ziba
netaknut okrugli san. Sred
sna urastao očev modrozelen
orah. Nebom natkriljen. U
korijenje mu se uvukao…
Igor Petrić
Vidiš li ga uopće.
Dovoljno je prostran za sve,
one velike i one male ljude
koji jedva čujno govore o prijateljstvu
uz koje žive i zajedno s ostalima
kamen po kamen grade
spomenik svom postojanju.
Na ulici ispod sata nepomično leži sjena…
Kristina Rogić
Možda si bio
Samo vjetar što topao puhao je
I duša mi se utoplila od tebe
Možda si bio
Samo izvor kad bijah ožednjela
I žedno sam te se napila
Možda si bio oluja koja me poharala
Jer se nisam skrila…
Stipo Lučić
Ponekad te trebam na trenutak,
vratiti blještavilo postojanja,
otvoriti naš čarobni svijet,
u djeliću svemira biti
nevidljivi i nedokučivi.
Julijana Marinkovik Sve tvoje је
pokraj mene,
i spojit ću
sve svemire
pupčanom vrpcom
da se vrte
po kružnici,
jer to je
rezervirano mjesto
još prije stotinu
svjetlosnih godina
kad smo pisali poeziju
na dvanaestoj planeti
i dodirivali
visine
krikom dlanova.…
Sanjala sam noćas
da si umro dragi,
a moja duša
pošla da te traži,
pratila je miris cvijeća
s polja tek izniklih
ljubičica plavih
al´ nije te našla,
jer u tebi nema bola,
više nema bola……