događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Nezaboravne uspomene
Iz naše arhive/ objavljeno 13.07. 2013.
tekst i foto: Sonja Breljak
Netom, dok nastaje ovaj tekst, vratih se sa susreta folkloraša u Hrvatskoj zajednici. Bio je to prvi razgovor nakon njihova (a i moga s njima) povratka iz Đakova gdje su s kraja prošloga tjedna sudjelovali na Đakovačkim vezovima.
Malo razgovarali, diskutirali, izvlačili pouke, pravili planove …Lijepo bilo čuti poruku koju im je poslao Josip Vinkešević, profesor: – Možete biti ponosni na…
Berlin/ “Srdačno Vas pozivam da nam se pridružite na našoj završnoj svečanosti u nedjelju, 9. srpnja 2016. u 13 sati u dvorani Hrvatske katoličke misije (Feldstr. 4, 13355 Berlin – Wedding), stoji u pozivu što ga je uputila koordinatorica i učiteljica Hrvatske nastave Berlin, Gordana Kešina.
Naime, već tradicionalno, Hrvatska nastava na kraju školske godine organizira svojevrsnu završnu priredbu na kojoj djeca i učitelji prezentiraju svoj rad, poznavanje hrvatskog jezika,…
piše: Branka Oreb-Jerković
Nikad nisam upoznala dida Nikolu. Kao mladić otplovio je iz Vignja na poluotoku Pelješcu u Južnu Ameriku. Otišao je na neizvjesno putovanje priko oceana, s kartom u jednom pravcu. I više se nikad nije vratio u rodni kraj. Iza sebe je ostavio baku mi Teru, s trbuhom do zuba i moga oca koji je tada imao samo dvije godine.
Nije bio sam u toj avanturi života, bile su to godine iseljeničkog buma iz Dalmacije a većini je bio cilj iskrcati se u Argentini. Procjenjuje se da se upravo u tu zemlju,u razdoblju od 1926. do…
piše: Sonja Breljak
–Mislim da je red da se i ‘vidimo’ nakon toliko godina…Ovim riječima mi se, nakon što “primih” prijateljstvo na fejsu, javila Branka Oreb-Jerković iz Splita.
O, da, moje srce pritom, zakuca kao zlatan sat, kako poradi prijateljstva tako i u očekivanju i slutnji možda i nove suradnje i kvalitetnog rukopisa na ovim našim stanicama. A to se može, s pravom očekivati.…
piše: Filip Ćorlukić …iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Oko deset sati čula se jaka eksplozija iz područja kolodvorske zgrade. Uskoro smo čuli da su partizani dinamitom otvorili skladišnu blagajnu, to je ona od koje otac imao ključeve. Nešto kasnije došla su na vrata našeg stana dva partizana. Kad im je majka otvorila vrata uljudno su pozdravili i pitali je li drug Stipo kod kuće, na što im je majka ustrašeno rekla da je otišao na gradinu i da se još nije vratio. A je li šta ostavio za nas – pitali su i dalje ljubazno. Rekla je da jest, ali to ona ne može skinuti, pa neka se jedan od njih popne gore i uzme.…
tekst: Dijana Čupić
Svako me jutro, tog ljeta, budilo stado ovaca koje je kretalo na ispašu i prolazilo iznad sela po rubu brda Oštri vrh. Nad kućom je još bio jutarnji hlad. Po cijelom polju već je bilo razliveno sunčano ljetno jutro. S druge strane brda, u selu Kongori, sunce je bilo nad selom već ima sat vremena. Zato su ih proglašavali vrednijima, a nas Borčance ljenijima.
U toru me čekalo moje stado janjaca. Blejali su i meketali. Odvela sam ih na pašu u polje.…
Sven Adam Ewin
Da, ja sam stijena koja bi htjela u se,
Jer ovdje gore vrela plazma mi fali!
(Ko Lot i žena kad ono vraćaju se
Iz pakla grijeha ka zavjetnoj normali.)
Čovjek i kamen, voda i travke busen,
Sve što je gore za prapočetkom žali.
I sve bi natrag u svoje uteruse,
Gdje dotiču se počeci i finali.…