Sonja Smolec
Svi leptiri, leteće ribe, delfini mudri,
makovi opijeni vlastitim sokovima i ljepotom,
mekoća krila golubica što čuva tek izlegle mlade,
sjaj u oku janjeta kad ugleda majčino vime,
šum rijeke ponornice i izvora planinskog,
zimski vjetrovi hladni i tople ljetne kiše,
krik slobode orla u visinama,
rosa s pupoljka nerascvjetanog,
svi oni mogu u pjesmu stati,
samo ljubav sama u pjesmu ne može.
08 POEZIJA
TI NE TREBAŠ MENE
Maja Šiprak
Ti ne trebaš mene
oduvijek sam to negdje u podsvijesti znala
ostat ću jedan prepoznatljivi titraj u tvojoj svijesti
jedan neobično emotivan svijet u tvojim mislima
sjena žene u tvojem sjećanju
koja nije pristajala niti jednom tvojem okviru
pitam se
jesi li uopće razmišljao gdje me zapravo smjestiti…
REKLA SI
SALAŠ
STABLO JABUKE
AKO JEDNOM ZAKASNIŠ PUSTI DA SUZE ISPERU SVE
OBITELJSKO STABLO
TREBALO BI
CRTAM PORTRET
Mirko Popović
Neki vrh moga nerva pita kako ne pitati koliko godi crnoputoj moja otisnuta šetnja po toplini njena vrata, ili možda se, izgubljen u njenom pogledu, ne snalazim oštreći pri tom i vrh olovke u mislima i u beskraju pa nesuvislo izgovaram opravdanost pogrešnih, nehtijućih, ili promašenih, a možda izazvanih poteza. I olovke, i ruke, i kista, i očiju.
Želio bih napisati rečenicu s konstatacijom da je, nesputan sirovim entitetom, izgovaram tijelom… držeći olovku na pozicijama s kojih …