Posljednjim uzdisajima molim vas da prekinete šutnju,
Svi smo povezani nesebičnim bitkama davnih godina
Odlučeno je da se naši domovi prodaju neprijatelju i
Da postanemo primjer zaboravljenih,
I mnogi su se uputili na nepoznate putove,
Mrtvi sinovi umirućih majki, i zakopani u
Preplitkim grobnicama,
Loša karma nas je sve jednako povezala,
Ponad srušenih zidina Vukovara,…
08 POEZIJA
STARA PJESMA
O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada…
AKO ME ZABORAVIŠ
PJESMA O KUJI
NEMOJ LIKOVATI
DOMOVINA
NOMEN NESCIO
… i iako padaju pahulje
i sve je puno blagostanja
iako si siguran da napokon imaš ono što želiš
da su ti molitve uslišene od strane neke više N.N. sile
iako ipak osjećaš sigurnost doma i toplinu ognjišta
nemaš potrebu izaći van na zimu,
bez obzira na prekrasan bijeli pokrivač
i čudesne pahulje koje plešu po nebeskom svodu
Ideš naprijed… vuče te nepoznato…
Ono čudesno, ljudima neshvatljivo…
U nadi za bolje sutra
U vjeri da si našao ono zbog čega si lutao
da si upotpunio svoj život kako nisi ni zamišljao…
KEEP BLEEDING
Slatko i previše opojno, uz glasove melodije Snova i savršenog
zvuka u očima, jedna prljava maštarija, u dodiru po oblinama tijela,
kao savršena simfonija pjeva sexualnosti,
pomalo drugačija od one namijenjene nama, ljubavnicima,
slatkogorki osjećaj u zabranjenom svjetu vođenja ljubavi,
Nezamisliva misterija onog neponovljivog osjećaja,
da si mi sada u mislima, i sviđa mi se ta pomisao
da te koji put i uspijem uzeti za sebe,
proglasiti svojom, prepustiti se trenucima maštanja,
previše slučajnima, brojanju zvijezda Padalica i otkrivanju tajni,…
NA POLA
Nestalo je samopouzdanje
Nestalo je veselje
Kao i želja, nestala sam ja
Bez pola
Bez mene
Život nestaje
PRO-ANA
Dajana Sabo
Postupno te i ja zapakiravam u pakete koji vode
u neku nesnošljivu propast, više kao neko dugo željeno
utapanje u vlastitim suzama,
tek da znaš ako si već spremna nešto si utuviti
u glavu, da se nikada nećeš moći promijeniti,
i ne trebam se zabrinjavati, ja ću joj osobno predati
njezine osmrtnice, u nekom odbljesku najtamnijega
Lipnja i već pomalo
razbuđujućeg Prosinca,
i moji odgovori na njezine suze ne vrijede ništa,…