Dubravka Borić
Putovat
i putovat,
u pučišku valu kuštat.
Da zelene gledon bore,
masline, smokve i loze,
uz mužiku mlota i lita,
u nojlišjen mistu svita.
Bile kuće, tisne kale,
zeleno brda i vale …
Po brdima smrič, česmina,
planica i borovina,
gomile i bunje sive,
križi i kapele bile.
Tamo, tamo san rojena
nojdražin “ča” dojena.
Uz morsku san stinju riesla,
di zemja je bila žiedna
i modro kaduja cvala,
a murtila je vonjala.
Putovat
i putovat,
u pučišku valu kuštat.
Pjesma je uglazbljena 2003. godine za klapsko pjevanje.