događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Dajana Sabo
Tamo, kroz tišinu navire se smijeh ovaj puta praznih tonova
ispunjavaju redove između rečenica koje si noćima izgovaramo,
čuje se i dalje tapkanje prstiju po poznatim putevima
nacrtanim slovima
zapeli smo negdje između ili bar na kratko zastali
da se obazremo na treptaj Sunca koje još uvijek tako hladno grije,
peče me, možda malo i previše, ta pomisao stvaranja okvira
oko tvojih stihova, jer znamo da su previše nestabilni da…
POETSKA MINIJATURA
Brigita Krišto
ljudi ruše snove ljudi ruše ideale
lutam usamljena perivojima tuge tamo gdje još ljudska duša
kročila nije
čemu ta sablazan što te srce sputava
što te sputava da ne govoriš noćas
srce moje zašto se kolebaš
želiš li da ova tuga postane saveznikom ili izdajnikom
moje srce je nijemo, moji perivoji su ostavljeni
moji poljupci zasužnjeni.…
NAŠA NOVA SURADNICA: MARIJANA DOKOZA
Hrvatski Glas Berlin je bogatiji za još jednog suradnika …točnije rečeno …suradnicu.
Našim pjesnicima i književnicima, novinarima i spisateljima, pridružila se i Marijana Dokoza. Mlada pjesnikinja bogata duhom i rječju, otškrinula nam je svoj “dvorac tajni”, svoju poetsku bilježnicu u kojoj su skupljeni trepataji njene duše. Za užitak koji će nam time pružati -veliko hvala!
Marijana Dokoza …rođena 1978. godine …kao Marijana Šare …u Galovcu kod Zadra.
Prozom i poezijom Marijana se javlja već u osnovnoj školi gdje sudjeluje na raznim školskim natjecanjima. U Zadru završava …
piše: Marijana Dokoza
Ne bih se usudila izdizati sebe među ljudima
Bila bih krivično gonjena od svoje savjesti
Predbacile bi moje misli
Svu tu moju egoističnost
Ali, usuđujem se moliti svoju nutrinu,
Izdvojiti je od ostale moje nutrine
Neka odrekne se onog dijela tebe
Koji pluta mojom uzavrelom krvlju…
Dajana Sabo
Još jedna nestvarna noćna mora, a ponekad smo poželjeli osjetiti
onaj dašak vjetra pod nogama, misleći da ćemo se
brže kretati po ovoj krivulji različitih obaveza,
neke nas previše zaokupljaju i ne možemo se pomaknuti
s puta koji nam je sudbina ucrtala,
naše ruke su premalene i naše noge su preslabe da
izdrže ovaj silni pritisak sadašnjice, tek toliko da ljudi
shvate zbog čega se toliko bojimo letjeti…
Adolf Polegubić /njemački prijevod: Kristina Kovačević
kad jednom ni pogleda više
iz šupljine očiju
ni koraka
iz ostataka kostiju
ni straha iz
dubine srca
ne bude…