Dubravka Borić
Muoj otac je
bruod načini.
Za njega
idro i vesla.
I plovi.
08 POEZIJA
SKVRČENA SVJETLOST
Poginulim dečkima koji su prije 20 jeseni ubijeni u zasjedi na Trokutu kod Novske
Joža Prudeus
prigušujem svoju tihu svjetlost skvrčenu
u nepomičnu sjenu na zaslonu
uvečer zalegoše da bi ujutro
prošlo odonda jutra i jutra
i jedno od njih je sutra
O GLUPO SRCE NE TUCI
LATERNA NA GRIČU
STARA HIŽA
MOLITVA DA NE BUDEM VIŠE PJESNIK
Nikola Šop
O Bože, daj da budem ko i svi drugi ljudi.
Da idem tiho, sličan svagdanjem prolazniku.
Za najobičnijim da srce moje uvijek žudi.
Riječ mi oduzmi, koja zvoni isprazno u sliku.
Oduzmi mi moć, kojom drugome dočaram
sve, što on jadnik nije mogao izreći.
Ugasi moje bdijenje noćno, u kome skrušen stvaram
radost i bol, od koje sam već klonio pri svijeći.…
USAHNUTO PISMA
Dubravka Borić
Usahla loza.
Srušena kućica od gomile.
Buboni zariesli dračavon kupinon.
ISPRIČAT ĆU TI NEŠTO
Ina Mihanović
Možeš li pažljivo slušati
Hoćeš li moći razumjeti
Ako izvrnem sve na drugu stranu
I pokažem sebe
Onako
Pravu
Otvorit ću dušu baš noćas
Tebi…
POTEŠTOT
Dubravka Borić
Kaiš u poteštota,
ko na bačvi obruč
‘kolo posa.
„Na špic“
gaće
šumprešone,
a postole izlašćone.
