Pavao Martinis
Krik galeba,
depresija smijeha,
kič šetnje,
zgusnuta planeta.
Velebni ljudi
pod maskama mira,
šarene papige aveti.
ludost gluhih soneta vampira.…
08 POEZIJA
JEZIČNE POSLASTICE
Djetinjstvo na ruševinama
piše: Joža Prudeus
Odmah na početku raščistimo stvari. Molio bih lektora da mi ne kvari baš sve jezične nezgrapnosti. Dopuštam samo tu i tamo da ubaci ili izbaci točku, dvotočku, zarez, točku-zarez, ali neka mi u jezične nakarade ne dira.
Uzimam si slobodu bez navodnika navoditi i nizati cijeli niz riječi iz ondašnjeg živućeg jezika.
Upravo tako kako pišem tako se govorilo i pisalo. Upravo tako iz…
JOŠ SAM TU
VELJAČA I LJUBAF
MOJȀ MEŠTRȌVICA
DOBAR KAO KRUH
Htjeti dobro, misliti dobro, vidjeti dobre strane…
Božica Jelušić
Snuždih se večeras, nešto kao pupoljak na mrazu, zbog manjka DOBROHOTNOSTI na ovom svijetu. Nađe se pameti, i srčanosti, i velikih ideja, i novih vrhova za jurišanje, i snažnih mišića i gorljiva karaktera, čak i predanosti nekoj službi, ali nekako, fali baš te neobične vrline, nasušno potrebne ljudima. “Tiho ko što kiša pada/ Ja se Tvome dobru nadam…” zapisala je V. K. i porasla mi u očima, jako.
Htjeti dobro, misliti dobro, vidjeti dobre strane, pomoći dobru da…
TKO ZNA
BOJE MUKE
DRNIĆ, SEBI POKLONJEN DAN
Sve konačne stvari otkrivaju beskonačnost
Božica Jelušić
Odoh do jezera Drnić na Novom Virju, svojega omiljenog odredišta, gdje me svaka sezona nađe ushićenu i zaljubljenu u vodu, boje, mekoću, titraje i mirise. Lamartine je prošao ovuda, kako rekoh, u svom astralnom tijelu, prozirnom rukom pišući stihove po zraku.
Mnogo je napuštenih kuća, koševa za kukuruz, alatki koje hrđaju u zaleđu civilizacije, u tihoj letargiji i predanosti atmosferilijama. Repar, sječkara, runjač…uskoro će se i imena izgubiti, nastat će “bijele mrlje” u jeziku, potpuni zaborav. Kuća čija su okna modra…
