Kristina Rogić
Ne znaš ti…
Koliko su mi bez tebe prazni dlanovi
Koliko sam sama; koliko želim, koliko čeznem,
koliko ištem..
Uzdahe mi ne čuješ…
Ne, ne znaš ti… nije ti rekao vjetar
Da me čuo da plačem za tobom
Nije ti kiša došla na prozor da ti šapne
Da svoje sam čežnje postala robom…
08 POEZIJA
LJETNA ALKEMIJA
Samo na nasmijanim pločnicimaMIRIS
ZamišljamPREOBRAZBA
Iz netom tiskane knjige:”POEME/Preobrazba/Sentimentalno putovanje”
nakladnik VBZ 2017./urednik Drago Glamuzina
Sven Adam Ewin
… V.
Sjedim kraj vatre. Ja, sâm sebi predak.
Ja, glavni lik u Knjizi Gorostasa!
I noktom, evo, urezujem si Redak,
Noktom, tvrđim od trzalice basa.
Tek s časa na čas (ili mi se čini?),
Da prema van mi istura se brada,
Uspravlja čelo… a u uleknìni,
Režanj mozga da naglo mi se brâzdā.…
ja zasadih šljive drvo
Vrijeme potrage u kojem trajemo
ime je Njegovo jeka
Od vjetra se skrili
Jednom kada umrem
Sretnem na Marsu