Dragica Šimić
Probudi se zemljo umorna od snova
Što smrznutom nogom dani još te gaze,
Propupaj životom i oslikaj suncem
Povenulu travu životne mi staze.
Osjećam tvoj drhtaj, ljepotice moja!
Budi jaka, opet zazeleni grane
Da osjetim sestro, da me sunce ljubi
Vraćajući svjetlo u smrznute dane.…
Usnula divljino
Nisam dugo pisao, već sam zaboravio
U tvojem naručju
Ponekad sanjam točkaste šalice
Ne znam gdje da sahranim moju tugu
– Dida, kad bijah mala i slaba,
Na izmaku noći
Ak bi, Jana, z menuj zamuž iti štela,