Na putu …Marijo Glavaš

Marijo Glavaš …iz knjige “Ciklona” tiskane 2012.

Pijem mnogo tekućine
Možda zato što je duša kocka pa je želim
napuniti do vrhova
tako da joj prostorna dijagonala
za sunčanih dana
podsjeća na slomljenu kičmu
Kocka je savršeno tijelo
pomalo i podcjenjena pored precjenjenosti…

više

(NIJEMI U ZAGRADAMA)
Marijo Glavaš

Svjetlosno uskraćeni ostavljamo trag krede oko sebe
Kupujemo smisao u šumećim tabletama
čije pakiranje traje čitav tjedan
ako ne razvijemo ovisnost
Nietzsche kaže da je Bog mrtav
što nikako ne pojednostavljuje stvari
Njemu su stvari sad sigurno jasnije ali
nama nedostaje par stranica u priručniku za disanje…

više

Imam taj neki običaj da ponekad predvečer
s Bogom popijem čaj
sjednemo za stol on stavi svemir u svoju
veliku čarapu pa je namače
tri do pet minuta u vreloj vodi
i onda glasno srkne
Ja pijem obični crni neko luksuzno rusko pakiranje
i čini mi se da me Bog gleda pomalo preko oka
zbog njegova podrijetla

više

MARIJO GLAVAŠ:  MOJ GRAD LUTA ZAJEDNO SA SVOJIM LJUDIMA

Tekst je objavljen u Zarezu, broj 336, 07. lipnja 2012., otkuda ga prenosimo u cIjelosti uz dozvolu autora Darka Šeparovića i blagoslov Marija Glavaša, pisca, pjesnika, našeg suradnika.
Marijo Glavaš (1986.) rođen i živi u Splitu, od majke Nade, oca Joze i sestre Marijane po kojoj je dobio ime i čiju je odjeću nosio do druge godine. Pohađao i završio FESB. Radi(o) kao turistički pratitelj po Europi, vodio TV emisiju Stimulator, petkom uređuje i vodi književni prilog na HRT Radio Splitu Klin se knjigom izbija, osmišljava i vodi književno multimedijalni šou Bookara u Info zoni, svira gitaru u rock sastavu veliko Č, stalno je zaposlen programer u banci. Piše prozu, poeziju i književne osvrte. Objavio roman Libreto za mrtve kitove (nagrada Albatros), zbirku poezije…

više

Marijo Glavaš
Zemlju prodaju u vrećama
Malo po malo izvoze ju preko granice
tiho bez previše pompe kao da izvoze
krumpire dimnjake bilo što
Tu i tamo potpiše se koji papir stisne prava ruka
plati kome se treba platiti i onda opet tišina
Vreću po vreću u kamionima preko granice odvoze
zemlju svedenu na dva slova
Da nije plastike i najlonskih vreća netko bi mogao…

više

NA PUTU
Napisao: Marijo Glavaš
Ima ona jedna koja kaže kako za Božić nitko ne bi trebao biti sam. No kad se odseliš  živjeti kao podstanar tada postaneš svjestan i pomiren s činjenicom da ćeš kao samac i taj dan u godini provesti vjerojatno baš tako, sam, i to ti na neki pomalo čudan način i odgovara. Ali samoća je fantazmagorično stvorenje, umišljaj koji si dočaraš i koji nikada nije ni blizu onom pojašnjenju pojma u rječniku. Naime, uvijek je još netko tu.…

više

Na našu najavu poetske večeri u povodu 106. obljetnice rođenja poznatog hrvatskog pjesnika Dragutina Tadijanovića, u organizaciji Zavičajnog kluba Brođani i Hrvatskog Glasa Berlin, stiglo nam i pismo iz Splita od poznatog mladoh pisca i pjesnika, ujedno i našeg suradnika u rubrici Na putu, Marija Glavaša. Marijo nam piše: –Čitao sam na portalu o Tadiji, ma baš mi se srce steglo kad sam promislio kako bi bilo lijepo biti tu s vama, jako volim

više

Marijo Glavaš
Praznine nema
i kad je zagrliš svom snagom
onda osjetiš da su ti ruke prazne
Kao ono kad zakoračiš
a stuba na koju si mislio spustiti nogu nije tu
Praznina je ono čega nema
ali kad joj se dovoljno približiš kao nuli na brojevnom pravcu
shvatiš da ima nešto ilegalno i s druge strane…

više

piše: Marijo Glavaš
Vladimira sam upoznao jedne prohladne kolovoske noći uz rijeku Lim. Bilo nas je tu sa svih strana bivše države, svi na okupu u Bijelom Polju u kojem na brdu iznad glavne ulice, između naherenih kuća, na zelenoj pozadini stabala, u kontrastu s prostorom i vremenom, a opet nekako skladno blista golema crvena petokraka, nimalo klimava i bez dvojbi, kao da se Juga nije ni raspala. Nitko ne progovara ni riječi o politici, pročišćena smo uma, misli filtriranih kroz poeziju zbog koje smo i došli u Crnu Goru.…

više