piše: Edit Glavurtić
Zaželjela sam se naranči svetog Nikole, onih pravih i mirisnih, kakve mi je ostavljao u prozoru naše male kuće u Osječkoj ulici broj 57, u zagrebačkoj Dubravi, prije puno, puno godina. Naranči koje su svijetlile pa sam ih danima samo gledala, a kad sam napokon jednoj ogulila koru, cijela je soba zamirisala na tajne vrtove dobrog sveca, vrtove koji se prostiru iza mora na kraju svijeta, kamo možeš otputovati samo ako si dijete.
Kasnije se ta vrata neprimjetno zatvore, priče utihnu a vrtovi iščeznu, pa o…
Svako jutro već danima, čim otvorim oči prvo provirim kroz prozor ne bi li ugledala kakvu sunčevu traku. I svako jutro početak dana je razočaranje…
Bijah upitana prije nekoliko dana… I kako me oko kamere nekako zumiralo, malko sam se smela, glas mi je nekako podrhtavao…
U propovijedi za Veliku Gospu jedan svećenik je rekao kako nam domovinu rastaču, pa dodao, ali za nas vjernike naša domovina je na drugom svijetu odnosno nebu.
Na Zvončacu je bio plesnjak na otvorenom. Kristalne zvijezde iskucale su nebo reljefnim križaljkama. Plesni podij pod ljetnim nebom vrvio je plesačima, zaljubljenim parovima tijesno obgrljenim uz sentimentalne melodije, kao i onima koji su se netom upoznali i preispitivali svoje šanse.
Tȇško se prȋn žīvȉlo…
To treba pitati legendarnu tetu Onicu. Ona nije imala nikakvih dilema oko toga.