piše: Štefica Vanjek
Svako jutro već danima, čim otvorim oči prvo provirim kroz prozor ne bi li ugledala kakvu sunčevu traku. I svako jutro početak dana je razočaranje…
Još malo pretvoriti ću se u krticu bez očiju. Iako kuća ima mnogo prozora svjetla moraju biti upaljena cijeli dan. Imam osjećaj kao da nas i Bog i priroda pripremaju za život na sjeveru kad ovdje više ne budemo imali od čega živjeti jer će sve postati privatno i uništeno.…