autor: Ivanka Jularić (Ćulap)
Iako nam je mnogima, sudbina unaprijed zacrtana, velikim dijelom, i sami možemo utjecati hoće li se ono što nas očekuje, dogoditi prije ili poslije. Možemo ju pokušati promijeniti, krivadujući, gubeći se u hodnicima labirinta, ali opet stižemo do ucrtanog cilja. Ovo je priča o mojoj prijateljici Mari,koja je naizgled jako obična i anonimna žena, koja čak nema ni svoj FB profil, a sve je drugo već obična.…
“Voda nešto nosi” naslov je predivnog romana Lajoša Zilahija. Imali smo komplet njegovih knjiga, jer je mama rado čitala. Mislim da joj je jedan od radosnijih dana bio kad su u hvarskoj uličici nasuprot palače Paladini osvanule hrpe knjiga svih žanrova iz raznih izdanja, a na vrhu najviše gomile poruka: “Slobodno izaberite i nosite što vam drago! Mene oči pomalo izdaju, načitao sam se do sita, nauživao pisane riječi, vrijeme je da se odazovem kad me Onaj gore pozove. Čini mi se da će to biti vrlo skoro…”… 




