ĐAK SEDAMDESETOGODIŠNJAK

tekst: Štefica Vanjek
Ovo bremenito vrijeme svima nam je donijelo mnoge promjene, pa sam tako ja baka – postala đak.

Korona je mnogima život izokrenula naopačke pa je tako moja kćerka ostala bez posla i mora putovati na posao u Zagreb. To znači, ode po noći i vrati se po noći pa je mene povremeno zapala briga o unucima, kada i zet ide u dnevnu i noćnu smjenu.…

više

LIPJA OD PERLE NA PARSTENU

piše: Kitana Žižić

Na maloj hridi pokraj mora osamila se Marta. Sjela je zagledana u zelenkastoplavi namreškani plićak. Desetljeća su na njenim leđima, otkad je posjećivala taj pitomi kutak za ljetnih dana.

Niti jedna morska vratolomija nije joj bila strana, ali je ponajviše uživala zaplivati na otvoreno more, lagano prsnim stilom zaranjati ruke u tu osvježavajuću lagodnost i žmiriti prema horizontu.…

više

(KAO) ŽIVOT NA SJEVERU

piše: Štefica Vanjek

Svako jutro već danima, čim otvorim oči prvo provirim kroz prozor ne bi li ugledala kakvu sunčevu traku. I svako jutro početak dana je razočaranje…

Još malo pretvoriti ću se u krticu bez očiju. Iako kuća ima mnogo prozora svjetla moraju biti upaljena cijeli dan. Imam osjećaj kao da nas i Bog i priroda pripremaju za život na sjeveru kad ovdje više ne budemo imali od čega živjeti jer će sve postati privatno i uništeno.…

više

BITI ČOVJEKU ČOVJEK

ŠTO JE MENI VJERA?

piše: Manuela Bareta Buličić

Bijah upitana prije nekoliko dana… I kako me oko kamere nekako zumiralo, malko sam se smela, glas mi je nekako podrhtavao…

A htjela sam zapravo izreći ovo:

Vjera je za mene opetovano, svakodnevno duboko promišljanje i preispitivanje svega što radim i živim……

više

MAJKA I MAĆEHA

tekst: Marko Jareb

U propovijedi za Veliku Gospu jedan svećenik je rekao kako nam domovinu rastaču, pa dodao, ali za nas vjernike naša domovina je na drugom svijetu odnosno nebu.

Što je to domovina? Je li to ono gdje je nekome dom ili je to ipak širi i veći pojam? Jesu li dom i kuća sinonimi? Koliko je pojam kuća vezan za zavičaj, a pojam dom za domovinu? Zašto je nekome domovina majka, a nekome maćeha?…

više

KAD JE ON SREO NJU

piše: Kitana Žižić

Na Zvončacu je bio plesnjak na otvorenom. Kristalne zvijezde iskucale su nebo reljefnim križaljkama. Plesni podij pod ljetnim nebom vrvio je plesačima, zaljubljenim parovima tijesno obgrljenim uz sentimentalne melodije, kao i onima koji su se netom upoznali i preispitivali svoje šanse.

Noćni zrak je opojno mirisao na borovinu i sol, pozivao na čežnju i romantičnu šetnju prema Ježincu, Kašteletu, do Titove vile. Ili pravo do tihog, noćnim mirom uspavanog Sustipana.…

više

NAŠ DVOR

tekst: Tonči Ćepernić

Ni kraljevski, ni predsjednički, ni banski. Običan, moli dvor isprid store kamene dalmatinske kuće. U njemu se obično uzdiže limun misečar ča više puti rodi, a nad njim odrina od bilog grozja. To je misto sastajanja i druženja pogotovo za lipih i toplih vrimana.

Nima tu visoke politike ni podmetanja klipova. A je, jema malo i zlobe.“Eno je jučer rodila Ivotova žena posli deset godin braka, ma je moli pjuniti Jerko“, komentirala bi teta Anica posli prvog srka popodnevne ljetne kafe.…

više

BȀBIN ŠUDȂR

piše: Manuela Bareta Buličić

Tȇško se prȋn žīvȉlo…

Sĩčan se – kroz osnȏvnu škȏlu, a pogotȍvu onȋ dĩl do četvr̃toga razrẽda kojȋ smo odȉli u Okrȕk, mȁter bi nȁn za marȋndu svȁšta sprāvjȁla…

Jȃje u krȕv, krȕva mȃsti i cȕkra, bukunȉč sira – ako ga je bȋlo,…

više

KAKO PREPOZNATI PAMET

piše: Kitana Žižić

To treba pitati legendarnu tetu Onicu. Ona nije imala nikakvih dilema oko toga.

Kad je ona upijala svim porama ljepote svog malog svijeta, nesvjesna njegove skučenosti, mnoge stvari su bile jasnije. Iskrenije. Časnije. Poštovalo se znanje stečeno školovanjem. Ponekad uz golema odricanja obitelji da bi omogućili obrazovanje onim članovima, koji su pokazivali sklonost librima, glad za knjigama.…

više

JESENJE POPODNE

tekst i foto: Mirjana Blašković

Ima nešto u popodnevnoj svjetlosti… onoj kad je dan polako u smiraju i kao da pokušava zadržati  “danas”,  ne dopustiti večeri da ga uzme u zagrljaj i uziba u san.

Ta me popodnevna svjetlost uvjek opčinjala, vraćala u prošlost.

Moje prvo sjećanje  seže u djetinjstvo upravo zahvaljujući toj posebnoj, popodnevnoj svjetlosti koja dopire kroz zavjese kuhinjskog prozora.

Ponovo sam malena djevojčica, niža od kuhinjskog stola.…

više