Za srce i dušu

U povodu smrti izvanrednog čovjeka i svećenika, fra Bonaventure Duda (14.01.1924.-03.08.2017.)

(„..I duboko me smiri pjesma, možda jedina, mog nekada učitelja, velikog filozofa i teologa, a mlad je umro – kao Isus, u 33. godini života. Bio je to franjevac, Bonaventura Ćuk (+1941.) Po njemu su mi nadjenuli ime(…)“  fra Bonaventura Duda)…

više

Miroslav Fekete Bičanić
Vani evo
Kiši
Dječače

Kapi
Šapuću
Nešto što
Ne razumijem…

više

(1)

Igor Petrić
ljetno popodne
nigdje šume, nigdje hlada
nigdje nikoga
zovem se vjetar
čekam tvoju kosu

……

više

Igor Petrić
Dozivaš li ikad sadržaje snova u sjećanje?
Dozivaš li me ili sam i ja samo dio sna?
Dok ležiš na postelji od cvijeća, tvoje ruke
drhte, a ti lišena voljnog sudjelovanja
praviš se budna iako spavaš
i nesvjesna progovaraš imena
svih ljudi koje poznaješ
ili ćeš tek upoznati na svom putu,
svojoj stazi,…

više

Marija Juračić
Niman volje, nije fjaka
Oko jidra tek tuge se pletu
Iznad mora, moga mora
Igra pjene opet svira sjetu.

More moje, lipo moje
Ti bi tilo ličit moje tilo
Ali kako sol na ranu stavit
Kako šundrat ono ča je bilo.…

više

Marija Juračić
Ja srce moje zatvorih u kamen
u  njemu sada zatvoren je stih
ne želi dalje, ostaje ko znamen
da sve je privid i odlazak tih.

Svijeće već trnu, a vene cvijeće
te bijele ruže za rastanak naš
plavo i teško spušta se veče
nebeski je slikar odabrao gvaš.…

više

Igor Petrić
Jesmo li
dovoljno glasni,
dovoljno ludi za promjene
iako za njih,
kažu, nema potrebe.
Hoćemo li šutjeti?
Hoćemo li urlati u znak potpore
ministrima i njihovim psima?…

više

Marija Juračić
Od  vjetra se skrili
u oko uragana
gasili smo strasti
u grotlu vulkana.

Tražimo mjesto
gdje tuga stoluje
gdje sve je blisko
gdje radost boluje.…

više

Ivica Grgić
Duboko iz crne utrobe zemlje
k’o marljivi mravi u svome trudu
garavih lica na svjetlost dana
rudari vade vrijednu rudu.

Njihove ruke su željezo kruto
s čela im curi prljavi znoj
s kaciga lampe što svijetle u tami
posule oknom zvjezdani roj.…

više

Marija Juračić
Zašto snovi često istu sliku pišu
perivoj u suton, kamenu fontanu
strasan miris cvijeća, dok sluti na kišu
šljunčane puteljke u sutonu ranu.

U haljini bijeloj žena moga lica
kroz perivoj tihi polagano hoda
u ruci joj cvijeća puna košarica
ne čuje se ništa, tek žubori voda.…

više