Robert Tomšić
Zagrlit ću onaj moj hrast u dubokoj šumi.
Taj je div ostao isti kao kad sam bio dijete.
Tada sam vjerovao kako noću hoda, sluša, sve pamti
i da se zorom vraća na svoje mjesto samo zbog mene.
Puno toga me naučio, ono o čemu ljudi nisu govorili,
možda iz neznanja, srama ili opasnog straha i zaborava?
Naslonjen na toplu, „hrastovu“ koru razmišljao sam
i tako leđima upijao dobronamjerne, „životne“ savjete
koji su me često vodili u duboku tugu i iskreno kajanje.…
Za srce i dušu
ČEKAT ĆU TE
UKRADENI SNOVI
NA SPALJENOM PRAGU
VJEČNOST
DOM
BALON OD SAPUNICE
GEBET AN DIE GÖTTER
BOSONOGA DOTRČAH
Snježana Akrap-Sušac
Jutro se uvlači u moju sobu.
Svojom vedrinom miluje mi lice vlažno od suza.
„Ustani!- kaže. Udahni svjetlost. Slušaj savršenstvo jutarnje tišine“
Bosonoga dotrčah do prozora!
Priroda se pospano proteže i cvrkutom oglašava dan.
Osuši moje suze jutarnji povjetarac.
Osmijeh izmami poljubac sunčeve zrake.
I miris mora ispuni moje nosnice, a jedna ruža miluje mi ruku.…