Joso Špionjak
Često se pitam što li radi tuga,
pod ovim lijepim, nebom vedrim,
osvrćuć se na me kao da sam sluga,
prinuđen vazda inat da iznjedrim.
Gle, zaborav i pamćenje kratko,
jurišaju na tvrđavu sjećanja mog,
poznajem njihovo obećanje slatko
i dovikujem: „Sit sam zavođenja tog.“…
