Što mi se događa da oni
koji bi mi trebali najbliži biti
postaju stranci a ljubav u meni koprca,
koleba između biti il’ ne biti?
Da, biti, ali na zamršeniji način
te se knedla u grlu ugnijezdi.…
Pjesma je posvećena mislima branitelja, neposredno pred slom obrane Vukovara.
Odavno sam predao sve ratove,
sustižu me sjećanja i godine…
Kome da kažem svoje strepnje i strahove?
Tko će gradaiti sve srušene mostove?
Mostove kroz sne.…
Mnoga su proturječja u meni…
Most od ljubaznosti i prepoznatljivih riječi
gradim s lakoćom
od sebe do tebe,
od srca do srca,
kako dragih tako i srdaca usputnih poznanika,…
Dok jedva čekam da prođe
ova godina bolnih rastanaka
i ispraćam drage na duge staze
s kojih se vratiti neće…
bez predaha da se duša odmori,
tjeskobna a vrlo stvarna…
Da mi je još malčice našim izvorima proći, pa jednu na vatale odigrati.
Da mi ja samo malo osjetiti tvoje bilo, tvoje mirise, tvoje čari.
Baš je lijepo biti pored tebe, vjetrić pirka, ptice pjevaju, sunce sja.
Pored tebe se samoga sebe ne može zavaravati.…
Vrijeme ne klizi,
