Za srce i dušu

Robert Tomšić
Imao sam pa vagao, kao zlatar zlato.
Nisam cijenio, bio sam „građanski“ hladan.
Priroda je za mene bila prljava i siva.
Gledao sam kroz krivu dioptriju,
kao i većina mojih „prijatelja“.
Kada sam izgubio svu „gramažu“ zlata,
tada sam prvo osjetio bijes. Na druge!
Poslije sam skinuo naočale i progledao.…

više

Joso Špionjak
Tmurno nebo, nevrijeme prijeti,
u snu dubokom ljudi su mnogi,
nastojim se, eto, svemu oduprijeti,
kano siromašni prosjak bosonogi.

Široko more okrutnih sudbina,
proguta snove mladosti rane,
sad vrt edenski viče iz dubina:
Ne daj golo trnje da ostane!…

više

Lada Franić Glamuzina
Proces razdvajanja je
Kao proces ponovnoga spajanja
U  nove živote
Na  nove putove
Spajamo se u zajedničkom rastanku
Nužno je to izvesti zajedno:

Skupa izvesti razdvajanje
Uspjeti u zajedničkom raskolu…

više

Robert Tomšić
Zagrlit ću onaj moj hrast u dubokoj šumi.
Taj je div ostao isti kao kad sam bio dijete.
Tada sam vjerovao kako noću hoda, sluša, sve pamti
i da se zorom vraća na svoje mjesto samo zbog mene.
Puno toga me naučio, ono o čemu ljudi nisu govorili,
možda iz neznanja, srama ili opasnog straha i zaborava?
Naslonjen na toplu, „hrastovu“  koru razmišljao sam
i tako leđima upijao dobronamjerne, „životne“ savjete
koji su me često vodili u duboku tugu i iskreno kajanje.…

više

Nela Stipančić Radonić
čekat ću te uvijek kraj nekog mjesta
gdje šumi rijeka u blizini
bez obzira na godišnje doba>
voda će ondje uvijek teći
kao i moje riječi
koje ti nisam nikad stigla reći

čekat ću te uvijek kraj nekog mjesta
gdje šumi rijeka u blizini…

više

Igor Petrić
Večeras ću ti
Ukrasti snove
I pokloniti ih
Prvome tko naiđe
Na kraju male
U grču svinute ulice
Nepoznatog grada
Izmišljene zemlje
S druge strane svemira…

više

Joso Nekić
Sve je ostalo isto.
Gotovo sve na svome mjestu,
samo malo niže
i samo u pepelu i dimu.

U vrtu perunike
bijele, beskrajno nježne
kao anđeli
iza bludnika…

više

Igor Petrić
Prije sna
Moram napraviti
Još tisuće kilometara
Do uspavanih polja
Crvenih makova
Na kojima će vječnost,
Nježna na dodir,
Ispisivati posljednje stranice…

više

Igor Petrić
Dalje, dalje no što možete i zamisliti
leži mali, sasvim mali komadić zemlje
na kojem, nekad davno, imala je dom.
Više ga se i ne sjeća najbolje,
ali tamo je,
tamo gore negdje iza sazviježđa Oriona,
skriven duboko u tami Svemira,
i kao da u tišini nemira spava godinama.…

više

Igor Petrić
Savršenstvo,
uronjeno u laž
perfidno glumljenog odnosa,
sve više nanosi bol
i tjera suze
koje sve teže i teže podnosim,
njihovu težinu
i odvratan okus u ustima
koja više ne prepoznajem,…

više