Igor Petrić
Složene kao u nekoj pradavnoj igri
sve po redu i zakonu
tvoje misli vrište
žele slobodu
dok pokušavaš ih dohvatit,
sabrati na jedno mjesto
riječima isprike
kao da sramiš se
njihovog postojanja…
Za srce i dušu
NADANJE
SJENE
AKO ŽELIŠ
KAD ZASPIŠ PORED MENE
LJUBAV
ŠTO SKRIVATE OD ČOVJEKA
GRAD
KUDA BIH VODIO ISUSA
NAOČALE
Robert Tomšić
Imao sam pa vagao, kao zlatar zlato.
Nisam cijenio, bio sam „građanski“ hladan.
Priroda je za mene bila prljava i siva.
Gledao sam kroz krivu dioptriju,
kao i većina mojih „prijatelja“.
Kada sam izgubio svu „gramažu“ zlata,
tada sam prvo osjetio bijes. Na druge!
Poslije sam skinuo naočale i progledao.…
pruži ruku dijete
O, prijatelju,



