Ruža Zubac-Ištuk
Nebo je spustilo sivu koprenu iznad ozarenih prstiju mjesečine i gradskih svjetiljaka.
Grad, nalik bijelim ledenim kosturima, drijemao je omamljen hladnoćom
i samoćom, stisnut u procijepu vremena.
Na trgu visoko podignuti stjegovi šutjeli su okovani svjetlucanjem leda.
U intervalima bi zaškripale nadstrešnice ispod debelog snijega.…
Za srce i dušu
DUGA
U MOJIM GODINAMA
Ruža Zubac-Ištuk
Ima tako dana u mojim godinama
kada mi se čini da su sve moje zablude bile ključ
za otvaranje istine u ekstazi vremena,
da sam uzalud lutala stranputicama smrti za životnim činjenicama
tražeći pravdi lice u bolesnoj ravnodušnosti prema drugima
i gubila nadzor nad sobom zbog vlastite krhkosti…
Dvostruka duga
Smijao se stonogi
Odlazak nije kraj
Bilo je to buđenje nesvjesno snage krvi,
Samo sam trepnula