Za srce i dušu

Marija Juračić
Niman volje, nije fjaka
Oko jidra tek tuge se pletu
Iznad mora, moga mora
Igra pjene opet svira sjetu.

More moje, lipo moje
Ti bi tilo ličit moje tilo
Ali kako sol na ranu stavit
Kako šundrat ono ča je bilo.…

više

Marija Juračić
Ja srce moje zatvorih u kamen
u  njemu sada zatvoren je stih
ne želi dalje, ostaje ko znamen
da sve je privid i odlazak tih.

Svijeće već trnu, a vene cvijeće
te bijele ruže za rastanak naš
plavo i teško spušta se veče
nebeski je slikar odabrao gvaš.…

više

Igor Petrić
Jesmo li
dovoljno glasni,
dovoljno ludi za promjene
iako za njih,
kažu, nema potrebe.
Hoćemo li šutjeti?
Hoćemo li urlati u znak potpore
ministrima i njihovim psima?…

više

Marija Juračić
Od  vjetra se skrili
u oko uragana
gasili smo strasti
u grotlu vulkana.

Tražimo mjesto
gdje tuga stoluje
gdje sve je blisko
gdje radost boluje.…

više

Ivica Grgić
Duboko iz crne utrobe zemlje
k’o marljivi mravi u svome trudu
garavih lica na svjetlost dana
rudari vade vrijednu rudu.

Njihove ruke su željezo kruto
s čela im curi prljavi znoj
s kaciga lampe što svijetle u tami
posule oknom zvjezdani roj.…

više

Marija Juračić
Zašto snovi često istu sliku pišu
perivoj u suton, kamenu fontanu
strasan miris cvijeća, dok sluti na kišu
šljunčane puteljke u sutonu ranu.

U haljini bijeloj žena moga lica
kroz perivoj tihi polagano hoda
u ruci joj cvijeća puna košarica
ne čuje se ništa, tek žubori voda.…

više

Igor Petrić

Pravila…
Uvijek neka pravila
od kojih me
ponekad boli…,
ponekad mi se spava.

„razbi-briga
do-kolica…

više

Marija Juračić
Ovo je jako čudna priča
nacrtah perom lijepa mladića
crni šešir i pelerina
u ruci čaša crnog vina.

Pustolov neki, baš mi se sviđa
dodah gitaru, neka svira
odjednom, zar mi se priviđa
moj mladić siđe sa papira.…

više

Igor Petrić
Život kao iluzija
rađanja,
odrastanja,
umiranja.
Život kao smisao postojanja.
Kao nada čovječanstvu
i svim ljudima.
Život kao igra bez kraja
u kojoj nema poraženih,…

više

Marija Juračić
U noćima kad aveti gmižu
gluha muza škrtari na riječi
plamenovi vatre visoko se dižu
pokušavam te prostore prijeći.

Ne nosim tebi miris bijelih ruža
to crne kale mirišu od boli
nad  hladnim grobom tek sjena se pruža
sjena jednog srca preko groba voli.…

više