Zvonimir Nemet
U dnevniku napisano, lijepo piše…
Da je onoga dana voda potekla…
Oči su zasuzile, bilo je…
Kiše…
Šareni leptiri razigrano letjeli…
Tražili su najljepši cvijet…
Pčele su od ranog juta na mednom putu…
Bile……
Za srce i dušu
STOLJETNJAK
KLAPA
LJUBIMICA ZORE
UMIRU I BRODI
DRVO PLAVO
BRNISTRA
GRIŠNI JUDI
MOJ KRIŽ GORI
Uoči velikoga tjedna
(Posvećeno hrvatskom književniku Josipu Pupačiću)
Vanja Škrobica
u krvi i plaču rodila me mater moja i križ otaca moji nastavja gorit u meni;
besida se Tvoja time ispunjava i proročanstva mudrih proroka;
suđeno mi je ići puten čovičnin bačen san u plamen gorući jezik;
od rođenja razapeti su duša i tilo moje;
borin se u međuprostoru Neba i Zemje, vičnosti i prolaznosti: