Za srce i dušu

Vanja Škrobica
kroz istopljenu šume
dolje u sjenovitoj, usamljenoj vali
u tišini
ostavite me
jer tamo je zgaslo svjetlo života
i teška zavjesa zatvorila obzore
slanim zrakom s mora

predao sam vam svu prtljagu:…

više

Barica Šljivarić Buttel
U tišini skromnoj zagrljeni
oni što dušom se vole.
Ne hvale se, ne govore.
Tiho na prstima
jedno ka drugom hrle.
Da bi dotaknuli ljubav,
da bi vjerovali …….
Osjetiš li drhtaj u srcu,
kada te mislima poljubim
jer ja sam samo
čuvarica tvoje duše.…

više

Antun Toni Bartek 
Kada sam živio
u davna vremena,
sunce je s sjenama
pokazivalo koliko je sati.

Umjesto sata na ruci
nosio sam malo sunce;
tek toliko da znam
prepoznati vrijeme.…

više

Vanja Škrobica
dico, moja
pridajen van kuću i poje
vinograd i masline
i zapametite da
kaić triba popravit
bravu o’ vrat  o’ konobe vaja šaldat
prominite dugu na karatilu
jerbo je vino segodišča
pinkicu udrilo na kvasinu…

više

Joso Špionjak
Moda, komunikacije, način života i rada.
Sve je to podložno brzim promjenama.
Samo jedna ustanova pruža dostojanstven otpor svemu tome.
A to je srce malog djeteta.
Ono još uvijek vidi i voli svijet na jedan sasvim prirodan način.

Raphael je proveo odmor u Posavini i na Jadranskom moru.
Mama mu je pokazala grob svoje bake i djeda.
Pitao ju je hoće li ona i tata također jednoga dana umrijeti.…

više

Vanja Škrobica
od sunca i mora vrhovi
moje kose
bili su slabi i divlje ispucani
zlatili su se poput šafrana
desna tanka naramenica,
lagane cvijetne haljine,
nemarno mi je često padala

ljeto i more:…

više

Barica Šljivarić Buttel
Najljepše su noći
ovdje gdje te sanjam.
Gdje rukama nježno
grliš me ko ženu.
Usne što ti dahom
ispisuju ljubav
k´o vjetar u pijesku
ostavljaju sjenu.…

više

Vanja Škrobica
riskiram povratak u rodni kraj
on nije više ono što bijaše
ni ljudi, ni mi nismo isti
ni teme naših razgovora

iako me još uvijek
tamošnje nebo
osvaja tajnovitošću
a zvijezde su uvijek jednako sjajne…

više

(kontra porezu na nekretnine)

Vanja Škrobica
pradida je od dvorine za ugotu od nje lipu kuću učinija
poslin je dida kat diga i u kamen ga stavija
krov i baratulu izgradija
za to je koju godinu u Jamerici radija

mater i otac kuću su obnavjali
ponistre širili, balkon otvorili, letriku i vodu u nju uveli

ne dan kuću, moju kuću iz 1880-e…

više

Barica Šljivaric Buttel

Poklanjam ti pjesmu djiete moje
nek te sjeti kad ne budem više.
Da te majka ljubi svojom suzom
ko što zemlju ljube kapi kiše.

Ruke su mi otežale sine,
pa mi drhte dok krunicu drže.
Al još uvjek kada u vas gledam
u grudima srce kuca brže.…

više